Šapat kroz vrijeme

DAN I  NOĆ O ne trni, ne trni nad nedostižnim dragi, Ne tuguj za dušom što za tvojom gine. Ti znaš da tvoje  grudi mi bjehu  jastuci bijeli Na kojima snivah snježne  daljine. A sad ti  šaljem  ova  proljeća  meni  sveta Kad dolinom  snenom sve cvjeta i niče. Ti  noć si,  ja dan,  dva  smo  svijeta Što  jedan drugom  iz beskraja  kliče. Možda ćeš me jednom taknuti dlanom Zvjezdanoga  neba, Blijedu, uspavanu , samu. Šapnut  ći ti tiho u snovima ljubav Bijelom zorom razvodniti tamu. I  sretat ćemo se dragi,  samo na tren Da  si u hipu  pružimo ruke  i cjelov damo, Ti noć si što danu bijelom  neminovno  žuri, Ja dan što noći  se zvjezdanoj  nada  samo.

Misli koje je za svoj sedamdeseti rođendan 16. travnja 1959. Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove  BITI VJERODOSTOJAN . Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvrijedljivo kada pokušavam natjeratim nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, ja to zovem  POŠTOVANJE . Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, ja to zovem  ZRELOST . Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u tačno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Dan

U NOĆI BEZ ZVIJEZDA San je oseka. Povlači se preda mnom Ovaj put ne nudeći  ni zvijezde, Ni utjehu neba. Misli su plima u mojim sklopljenim očima Kojom plutaju dva izgubljena  broda. Dokle ćeš me buditi Prodornim zvukom sirene Usidren na dalekim obalama? Zar ne vidiš Da su svjetionici odavno pogašeni  u nama A moja slomljena jedra Nadlijeću samo zalutali galebi? San je oseka. Nasukah se na hridi Tražeći  te kroz vremena Kad je ljubav još znala voljeti.

Na kraju proljeća i samom početku ljeta još malo o krijesnicama  :-)

U ovoj ljetnoj noći Mirisat ću po prošlosti, Po prašini seoskoga  puta I mirisnim otkosima sijena moga oca. Po prvim svibanjskim ružama       Mirisat ću dalekim gorama. Mirisat ću po bakinom ružmarinu   I djevojačkom uzdahu poslije prvog  poljupca. Mirisat ću putevima osamljenim   Pokraj rječice što veselo  žubori kroz polje I crvenim makovima uz staru prugu, Po sutonu ljetnom  punom dječje graje Mirisat ću zvijezdama što sjaje U rujanskoj  noći. Po pletenicama djevojačkim  i mladićkim usnama, Po pokošenim pašnjacima   Na kojima  raste metvica Mirisat ću noći  i mladoj mjesečini I prozoru mome što čuva daleke začarane šume. Samo tebi ne,  cvijete moj  divlji, gorski, Samo tebi ne.

KRIJESNICA Tek u pjesmu   stala krijesnica je  mala, U lipanjskoj noći zaigrano sjala. Bagremu  je starom tamu otjerala A jutrom u travu punu sunca pala. Stvorena da živi kratko na tom svijetu, Da proljetnoj noći malo čara dade. Mnogi su je htjeli uhvatit u mrežu Al' slobodna samo ona svijetlit znade. Dok zvijezde na nebu od iskona gore Njenom slabom svjetlu tek se rijetki dive. -Dal' i drugi mogu zasvijetliti dušom Dok svoj kratki život ispod zvijezda žive? U pjesmi će trajat svjetlo njeno malo, Sanjat će je djeca kad ih umor svlada, Uzdisat će bagrem za igrama njenim Kad jeseni dođu i studen zavlada.