Šapat kroz vrijeme

Slika Josephine Wall LUTANJA Zalutah kamo, što li tražih, Dal zelenog lišća ja sam jesen? Jel' umro u meni životom slomljen Taj  cvijetak bijeli,  nježan, zanesen? Odlutah kamo iz sebe same Iz široke duše  u surove zime, Dal' su mi riječi oblaci tame Dal'  izgubih nježnost,  sebe i rime? U nove dane, traganja nova Čežnja me ista pokreće, budi, Ploveći  rijekom života, snova Jesam li izgubljen putnik hudi? Ja  uvijek bijah i bit ću samo Poeta, sanjar, putnik kroz vrijeme. Gudalom riječi  živjeti želim, U posljednjem stihu na kraju poeme. 

Četiri doba ljubavi Kao brod nasukan na hridine ljubavi, Nemilosti oluja prepušten, Putnik sam izgubljen u vremenu. Topli pjesak tvojih obala Posteljom mi postade, (Ah, onog ljeta...) A zvijezde što se ogledale u pučini Zadnje iskre radosti. Otkrih  tvoju dušu Kao što drevna blaga otkrivaju pomorci.                                               Ali onda dođe jesen I hladne kiše padoše na usamljene obale. Uragani utrnuše svjetionik ljubavi. Ureknu me zimski vjetar Da stojim sama na dokovima Čekajući izgubljena proljeća I mašem pticama u letu.

Erih From: Izbjegavajte društvo trivijalnih ljudi Jednu od prepreka koje smetaju da se nauči umijeće postojanja čini i prepuštanje praznim, trivijalnim razgovorima. Što to znači  trivijalno ? Doslovno – općepristupačno (od latinskog tri-via = točka gdje se susreću tri puta); obično označava plitkoću, izlizanost, nedostatak sposobnosti ili moralnih kvaliteta. Trivijalno bi se takođe moglo odrediti kao stav koji se dotiče samo površine pojava, a ne uzroka, niti dubljih slojeva; stav koji ne pravi razliku između onog što je suštinsko i onog što nije, ili koji se odlikuje sklonošću da obrne ovo dvoje. Uz to još možemo dodati da trivijalnost proizlazi iz učmalosti, ravnodušnosti, obamrlosti, ili iz vođenja brige o nečemu što nikako nije povezano sa središnjim čovjekovim zadatkom: da bude u potpunosti rođen. (…) Koliko se milijardi razgovora ovih posljednjih godina vodilo o inflaciji, Vijetnamu, Bliskom istoku, izborima i tako dalje, i koliko su rijetko ti razgovori zalazili malo dub