Šapat kroz vrijeme

Zov   Probudi se zemljo umorna od snova Što smrznutom nogom dani još te gaze, Propupaj životom i oslikaj suncem Povenulu travu  životne mi  staze. Osjećam tvoj drhtaj, ljepotice moja! Budi jaka, opet zazeleni grane Da osjetim sestro, da me sunce ljubi Vraćajući svjetlo u smrznute dane. Poigraj se nježno sa lišćem u gaju I dovedi  ptice da umilno poje. Već osjetim radost ljubica u travi, Očarana slutim sve pothvate tvoje. S proljećem se spusti iz gora sa cvijetom Razbudi sva čula, ljubav, smijeh i strast, Rijeku mi zanjiši i zaiskri sjajem Da možemo noću zvijezde nebu krast. Sputaj tamne noći i razuzdaj dane, Skini nebu izgled umoran i siv Da osjetim opet u nemirnom srcu Da je tako dobro  bit' pod zvjezdam'  živ.

 DA NE BUDEM TUGA Pokriva  me zima, bjelina joj teška. Gdje ugrijat srce sleđeno u snijegu? Plesala bih rado u vrtlogu bijelom Da postanem jela na zelenom brijegu. I  bila bih drvo što spokojno šuti, Predala bih dane zaboravu krasnom, Šumila bih nebu što oluje sluti, Da pobjegnem samo tom usudu jasnom. Pahulja bih bila što polako pada, Treperi na vjetru, u srebro se niže Daleko od tuge predati se  letu, Prizemljit se lako, jelenima bliže. Tako svakom letu jednom dođe kraj Pa i tuga ima svoj skriveni  sjaj.