Šapat kroz vrijeme

Raduj se srce moje Raduj se srce moje u svojoj malenosti U kojoj zadobí šrinu duše i spoznanja. U vremenu u kojem sve prolazi I kratka iskra radosti traje kao bljesak A tuga ljudskog života kao karavana duga Što se kroz bespuća sporo vuče Ostao je tek odjek Tvoga bezvremenskog glasa. U ruke Tvoje predajem duh svoj. Raduj se srce moje milosti božanskoj. U riječi se Tvojoj ogledam i pronalazim život svoj. Ne mogu me tlapnje pokolebati Niti me nepravda udaljiti od tebe. Ruke mi pružaš kad na pogrešan put Zablude me povedu. Sljepoći i slabosti mojoj ljudskoj nema lijeka Doli kapi tvoje božanske ljubavi. Raduj se srce moje. Nek ti psalmi Spasitelju polete iz duše, Nek ti se iz usta kao zlatne ptice vinu stihovi ljubavi. Raduj se srce moje Tu gdje te toplinom Njegova  ljubav vječna ogrijala.

Znam, dobro je Tvoj je korak putanja sjajne zvijezde Što vodi u dom bez suza. Kada pjevam o tebi Znam, dobro je. Riječ tvoja u srcu mom je zapis Na pergameni od stihova psalma. I dok je čujem Znam, dobro je. Svjetlo će razgrnuti mrak Snažnom rukom andela. Nije li svijet pogubno mjesto za život Mada ga je otac prvotno u raj stvorio A ti ipak dolaziš da ga spoznaš U krhkom tijelu djeteta, Da okusiš ljepotu majčinske ljubavi, Hladnoću siromašne postelje, Veličanstvo prirode, Ljepotu i bol življenja, Gorčinu izdaje, Bol probodenog srca. Ti dolaziš Dijete milo Da pokažeš radost utjehe, Veličinu praštanja, Smisao žrtve i odricanja, Utočište od nepravde. Iskusit ćeš sve moje strahove, Okusiti sve moje radosti, Iz iste ljudske čaše očaja piti ćemo nas dvoje I radovati se skupa smiraju. I sve dok ti se radujem Znam, dobro je. Ova cesta duga i zahtjevna Ima svoj smisao.

Dragocjena sadašnjost tišine i mira Noć je smirenje duše, počinak želja i osjećaja. Za vedrog neba moj prozor postaje šetnica zvjezdama i mjesecu. Prešetavaju se oni tako u tišini a ispod njih spavaju šume. Ispružim li ruku poneku mogu dodirnuti prstima ili mahnuti mjesecu ili zamisliti da ona najsjajnija, Danica, sluša moje misli i sanjivo klima svojom sjajnom nazubljenom glavicom. Hvala ti što si mi pokazao put baš do ovog mjesta Gospodine i učinio ga mojim domom. Noćas je tamna noć ali ne i manje lijepa. U tišini čujem samo kasnojesensku hladnu kišu kako grgolji olucima, tapše po prozoru. Ona je tiha melodija što prati moje misli što se rađaju i roje u tišini. Ona je noćas poput glazbe anđeoske harfe što širi adventski mir i radost. Ovo je mjesec promišljanja o Gospodinu i onom što donosi  Duh sveti u okrilju molitve. Spoznajući samu sebe i otkrivajući snagu za svaki novi izazov, zahvalna sam u ovoj kišnoj noći za sve ljude i situacije koje prođoše mojim životom i obl

  Webstilus portal Kategorija: Poezija, poezija... Objavljeno Ponedjeljak, 01 Rujan 2014 08:38 Hitovi: 685 Oblačim se opet U jedan obični dan bez sunca. Na stanici ću čekati vlakove, Makovi su uveli. Ljubio me nisi, Niti sam utočište bila tvojim rukama. Ljudi nisu radosni, svi gledaju u daljine. Nije moja kosa bila svila tvojim grudima, Niti oči moje bunari duboki U kojima se ogledao mjesec opijen tvojom rimom. Šoferi psuju pijanom pješaku ... Nisi  čeznuo za mojim korakom zapisanim u daljine Niti si čitao dane sa moga lica. Ljudi se  ne gledaju u oči...žure. Nisi dotaknuo moja stopala ranjena životom Niti s vrhova prstiju skinuo ključeve samoće. Kiša zasipa borove u alejama, vjetar im otima iglice s grana. Nisu tvoja usta okusila med  s mojih zatvorenih vjeđa Niti pobrisala suze sa umornih trepavica. Nebo je danas bijesni ocean što valove riga. Ali, dao si mi eho gora, ljepotu ljiljana, Jauk cvijeća, miris jeseni, šume začuđene, doline opijene