Šapat kroz vrijeme

Prošla je bjelina  svibnja  i sve se stopilo u zelenu svih nijansi. U daljini Sljeme, sivo s bijelom kulom Medvedgradskom. Nebo je nijansu svjetlije na horizontu  a prema visinama u plavo sivu  se pretače. Prošla je bjelina i mirisi svibnja,  u rijetkim se krošnjama sklupčao cvijet. Juni treperi u lišću i oborenim travama u otkosima.  Trešnje zriju, vrbe se njišu , vlakovi žure, makovi mašu glavicama. Sve je puno uspomena, svaka je boja trag, svaki miris osjećaj, svaki pokret uspomena.  Konačno živim smiraj i ne dam da mi ga iko uzme.

Kad prođeš sve te godine, Borbe, muke i nastojanja Da budeš zgodan i lijep, Prihvatljiv i zabavan, Uspješan i imućan. Kad su iza tebe dani Kad te nisu prihvaćali, Kad su te ogovarali, Kad su mrzili tvoju smirenost I tvoju pozitivu, Kad su te izolirali Jer nisi pristajao  Na njihove uvjete i poniženja. I kad si zavolio sebe I prihvatio svoju samoću I pronašao svoj svijet Shvatiš da nada nije uzaludna I da je prihvaćanje  Onog što ne možeš promijeniti  Ispravno.  Kako je dobro Shvatiti da nisi kriv I da je tako moralo biti I da je život samo igra  U kojoj nekada pobjeđuješ  A nekada izgubiš. Kako je dobro  I u gubljenju biti svoj.