Igra svjetla Tempera na platnu Dragica Šimić Igra svjetla Noćas se zvijezde zaplele U granama od sna Pa vrba , kao nakićena mlada Pred oltarom ljubavi sja. Kao paperje plove oblaci bijeli Nebom zlatnim od mjesečeva praha Sazviježđa krase noć Tišinom što ostavlja bez daha. Prozirnim velom indiga svemir svoj beskraj krasi I jedna po jedna zvijezda krijesnice svoje gasi. A ja, začuđena tom vječnom slikom, Življenja radost ne skrivam, Zanesena što pod takvim nebom snivam Nudim mu zjenica svojih sjaj Da potraje čarobna noć I igri svjetla ne dođe kraj.