Šapat kroz vrijeme

  Igra skrivača   Bila je jesen i padalo je lišće Poput bajke. Djeca su od njega Gradila hrpice za sakrivanje. Moje se srce skrivalo od bola Koji bi ga uvijek pronašao. Tebe je usud sakrio .   Cijelu sam   zimu presjedila kraj prozora Misleći da ćeš doći sa pahuljama i sjevercem Koji je putovao cijele dane i noći Preko visokih planina iz našeg rodnog kraja. Ali stigle su samo uspomene  Na krilima vjetra Što se poigraše sa zamagljenim staklom I učiniše da prozor zaplače Jer ti nisi došao.   Moje se srce skrivalo od suza Čekajući proljeće Koje   je granulo pupajući silinom i ljepotom. Čekala sam te ispod rascvale trešnje nerotkinje Gdje su tvoji su koraci iz prošlosti  Još bili utisnuti u mekanu zemlju. Trava je bujala    Čekajući zamah tvojih mišica I cvijet je u čežnji opadao. Mislila sam da me gledaš iz očiju prolaznika   I samo čekaš trenutak da se javiš . Svi su prošli a tebe nije bilo I moje se srce skrivalo od suza Koje

  Bura   Trga iglice borovima, Zadnje lišće bez zbogom granama uzima, U igru ih zameće, pod svjetlost lanterni prostire. Čas ti je na usama, poljupcima zavidna, Čas kroz prste tvoje zvižduke u moju kosu zapliće. Tjera me u sklonište tvoga zagrljaja, Uzburkala je lice grada, razigrala krošnje, Po portalima drevnim osmijehe ledene riše. Dal moje,  Ili tvoji li su Il' sjenke su to borova Pognute u čaroliji noćnoj Kao kamene pjesničke statue na klupama. Grliš me,  Braniš od zaigranosti njene hladne Dok tiho za ljubav našu Malo sklonište tražimo.  

  Biti će ti onako kako si sam napraviš, kažu neki. Drugi pak, tvrde da je sve u životu splet okolnosti i sudbine. Ja bih rekla da su ove dvije tvrdnje čvrsto povezane u jednu cjelinu života. U njemu te snađu razne okolnosti na koje ne možeš ili nisi mogao utjecati ali sve ovisi o tome da li i kako prihvaćaš situacije. Teška razdoblja u životu dođu i prođu, vrte se u krug, dižemo se i padamo. Život je drama i vječita borba s vrlo malo sretnih trenutaka koje pohranjujemo u skrivenu škrinju vremeplova, ukrašenu biserima sreće, ljubavi i nade. Ja svoja lijepa sjećanja zapisujem i pohranjujem. I ona loša koja idu u jednu tamnu komoru koju nerado otvaram ali iz nje učim, učim život, analiziram život. Bitno je raditi na sebi da postanemo bolji, zato nam trebaju sva ta iskustva, i dobra i loša da bismo u budućnosti što manje griješili i bili u miru sa sobom i drugima. A unutarnji mir je najvažniji za čovjeka. Pisati, znači ispovjediti se samom sebi, kontrolirano preživjeti ponovo situacije ko