Grad je prognao šumu Neki su ljudi oborili stabla I ptice su pobjegle daleko. Na prozoru više ne vidim zvijezde Od svjetla uličnih svjetiljki u nizu. Uskoro će strojevi utišati šum trave u proljeću I topli zvuk zrikavaca u predvečerje. Moja je kuća usamljena Bez šuma olistalih krošnji na vjetru I kiše više nemaju onu prisnu draž Šuštanja u jeseni. Grad je okrutno prognao šumu Moje je srce usamljeno bez ptica i leptira. Zvjezdani svemir Je pobjegao na drugi kraj svijeta Negdje, gdje nema bagera i buke. A nekad sam snivala ispod igre svjetla Sa zvijezdama u okupanim granama vrba.
