Ljubav je praktična, ne apstraktna i konceptualna. Ljubav je glagol, ljubav je rad. Ona se u našem ponašanju izražava kao poštovanje, razumijevanje i suosjećajnost, prihvaćanje, brižnost i sloboda. (CENTAR SVIJESTI)
Postovi
O sreći Sreća su riječi Što poput kiše Natapaju suhu, napuštenu zemlju, Zemlju bez gospodara, bez sluge, Bez sjetve, bez uroda. Svaku noć iz očiju kišu zazivam. Sreća su prsti Sa čijih se vrhova otrgnu Male barke izgubljenih sazviježđa I doplove u mora moga mediterana. Tamo, sasvim blizu obalama Gdje nadlijeću ptice koje razumiju samoću I gnijezde se prpošne i nemirne u grudima. Sreća je u vjetru što otpuše jesenje lišće Mladih jasika iz očiju, Pa pogledaš onim pogledom iz kojeg Sirius Pali noćne krijesove na nebu I od kojeg pola zvjezdica popada i zgasne Opčinjeno bolom tamnih zjenica. Sreća je kad ponovo me pogleda raskoš jednostavnosti Paleći svjetla u tamnim, zaboravljenim hodnicima. Mogu li, smijem li Pružiti ruku?
U NOĆI RAZIGRANE PUČINE Bože, divne li pučine! Svaku noć Valovi teret mjesečeva sjaja u njedrima na obale donose A zvijezde u kolopletu tanane glavice U odrazu miju. U borove se zapleo šapat noći čarobne, Vrelina kamena još bose noge umiva. Toplom rukom cvijet oleanda u kosi mi namještaš. Pred koracima našim sklanjaju se preplašene gušterice. Ljuljuška me ljubav Kao more barke u luci tihanoj. Tvoja duša pjeva U noći razigrane pučine Glasom zaljubljenog mornara Što ga ljuba na pragu kamene kučice čeka. Naslanjam glavu na tvoje rame I šutim, Šutim voljena.