Kad se vraćam

 



Kad se vraćam

Onda tečem zajedno sa rijekom.
Po padinama se zeleni poneka smreka i niska paprat, sve je drugo smeđe kao staro zlato oblikovano lišćem i granama.
Putem nailazim na padine sa šumama borova, pa onda hrastove, pa klance i usjeke. Negdje potiho svira sevdah. Ruke  mi još mirišu na burek kojim su me počastili kod kuće, dobri ljudi, starinske duše moje mladosti i djetinjstva, ruke pune truda i žrtve. Vrsta je to koja izumire i koja se ne može naći više ni u jednom kraju svijeta.
-De uzmi, ma slabo si jela, ma možda bi nešto drugo. Izmjenjuju se zabrinute riječi za moju udobnost i sitos. A kad krenem darovima pune torbu, uvijek topla glasa i puni zahvalnosti za dolazak, za razgovor. Znam kada odu, mnogi će možda zaboraviti kako se nesebično voli očinski i majčinski, kako se dijeli od srca srcu.
Rijeka me i dalje prati, pjeneći se u bijelu čipku na mjestima gdje ju zaustavlja kamenje. Još malo pa ćemo se razdvojiti kao što se razdvajaju svi dragi i voljeni. Nju će povesti njeno korito na jednu a mene moj put na drugu stranu. Zbogom, zbogom sestro, prijateljice,  kad god se budem vraćala jedino ti ćeš me dočekivati u svom čarobnom trku sa planine. Jer sve drugo prolazi i mijenja se, i ljudi i mjesta i život i postojanje.

Popularni postovi s ovog bloga

Postoje  ljudi sa karizmom. Ono dobro  što su oni učinili za života utječući pozitivno  na ljude oko sebe ne može se nikada zaboraviti pa tako i  sami postaju legende za života a i u smrti žive preko svojih  djela. Jedna od najdražih pjesnikinja koja je obilježila moju mladost je Vesna Parun. Kada sam prvi put  na poklon dobila njenu zbirku poezije više se nisam od nje odvajala. Toliko sam je čitala da mnoge njene pjesme naučih napamet i ne htijući. I nikada se ne zasitih njene poezije. Što je duže čitam to mi je ljepša, to joj se više divim. Vesna Parun Mati čovjekova Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene. Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu. I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje, Vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego žena. I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati. Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu. Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće. Procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.
Pročitajte više