Sa pticama

 Ponovo u vrtu uzgajam ptice svih vrsta

Svadljive vrapce, okretne male lastavice,

Jednog crnog kosa sa žutim kljunom.

Našli su dom u krošnji jabuke prepune cvijeta.

Kruže mojim nebom 

Kao vrtoglave brze  letjelice,

Ćakulaju na žici žustro se prepirući

Na nekom svome 

meni neznanome jeziku.




Često se družim sa pticama i cvijećem

Krošnjama i nebom

Dok ispijam kavu u vrtu.


Lakše je

Jer ne bole kao ljudi.



Popularni postovi s ovog bloga

Postoje  ljudi sa karizmom. Ono dobro  što su oni učinili za života utječući pozitivno  na ljude oko sebe ne može se nikada zaboraviti pa tako i  sami postaju legende za života a i u smrti žive preko svojih  djela. Jedna od najdražih pjesnikinja koja je obilježila moju mladost je Vesna Parun. Kada sam prvi put  na poklon dobila njenu zbirku poezije više se nisam od nje odvajala. Toliko sam je čitala da mnoge njene pjesme naučih napamet i ne htijući. I nikada se ne zasitih njene poezije. Što je duže čitam to mi je ljepša, to joj se više divim. Vesna Parun Mati čovjekova Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene. Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu. I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje, Vimenom da me je dojila zvijerka, bolje bi bilo nego žena. I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati. Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu. Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće. Procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.
Pročitajte više